Konačno sam se riješila vječnog problema – što jesti? Posebno na poslu: sendvič, pizza, salata s majonezom, lignjice s pomfritom, kroasan, krafna, slanac, pa opet sendvič i u krug. Zvuči poznato? Ništa od nabrojanog ne možeš više vidjeti svojim očima, no svejedno naručuješ isto, a sve u nedostatku ideje (i vremena, mislila sam).

Ljudi me pitaju kako sam uspjela promijeniti svoj odnos prema jednoj od najvažnijih ljudskih radnji – prehrani, a ja im odgovaram – jednostavno ti se treba desiti onaj ‘klik’ u glavi, nakon kojeg više ništa nije isto kao prije.

Meni se ‘klik’ desio 2012. godine, nakon što sam, igrom slučaja, među nekolicinom knjiga koje sam u knjižnici posuđivala za ljetni godišnji odmor (ili to nije bio slučaj) posudila knjigu U 12 koraka do sirove hrane, Victorie Boutenko. Sam pojam sirova hrana nije mi ništa značio, knjiga nije bila beletristika, kao ostatak knjiga koje sam držala u ruci, ali me vjerojatno zaintrigirala ideja da u tri tjedna, oslobođena stresa i obaveza, saznam nešto novo.

Sve što se nakon toga desilo, pretvorilo se u razloge zbog kojih sam odlučila početi pisati blog. Zapravo, blog želim iskoristiti kao most kojim ćete kročiti na otok na kojem vlada jednostavan i revolucionaran odnos prema životu i svijetu koji nas okružuje, a koji proizlazi iz onoga što jedemo. Zvuči čudno? Zavirite sa mnom u taj svijet, možda vam baš ja pomognem da doživite taj ‘klik’.

Moja prehrana nije odmah bila 100% sirova, ali je njen udio od početka bio znatno veći u odnosu na termički obrađenu hranu. Mislim da u životu ne treba forsirati stvari, pa sam zato i dočekala trenutak u kojem sam prešla na 100% sirovu hranu. 2015. godine sam prešla na 100% sirovu hranu, i to nakon 6 dana teške gripe i bespomoćnog ležanja. To je bilo dovoljno za donošenje odluke o promjeni jer sam sama sebe željela uvjeriti hoću li uistinu biti toliko zdravija koliko svi sirovojelci tvrde. Krvna slika nakon 6 mjeseci mi je bila izvrsna. 100% sirovu prehranu sam održavala 1,5 godinu, ali se onda desilo da sam uvela jedan kuhani obrok dnevno. No, ono što je sigurno i što je bila konstanta, moja prehrana je cijelo vrijeme bila bazirana na voću, povrću, sjemenkama, orašastim plodovima i gljivama. Hranu životinjskog porijekla ne konzumiram. U svibnju 2018. sam se vratila na 100% sirovu prehranu. Uživala sam u činjenici što sam, nakon perioda potpuno sirove hrane, imala period jednog (veganskog) kuhanog obroka dnevno nakon kojeg sam se ponovo vratila sirovoj prehrani. Zašto, pitat ćete se. Zato što sam mogla usporediti razliku i zato što sam već 2 dana nakon povratka na sirovu prehranu osjetila lakoću i sreću na koju sam zaboravila. Trbuh mi je momentalno prestao biti napuhan, a osjećaj čistoće tijela i uma se vratio.

No, 2020. godine doživjela sam jedan veliki emocionalni proboj, zbog kojeg sam ponovo uvela kuhani, veganski obrok. Svjesna da sam se puno bolje osjećala na 100% sirovom, ali i svjesna da jedem kako bih namirila emocionalnu neravnotežu. Jer, i ja sam samo čovjek. :)

Pa ipak, sirova hrana i dalje zauzima najveći postotak moje prehrane. Pozivam vas da mi se pridružite, i to tko god želi ili je dovoljno znatiželjan da barem proba. Ništa vas ne košta probati, a dobiti možete neizmjerno puno!

Ako želite saznati kako uvesti sirovu prehranu, slobodno mi se javite, dođite na neku od edukacija ili izazova ili mi pošaljite poruku.

Tko sam ja?

Nakon 20 godina, ostavila sam uspješnu menadžersku karijeru u području financija. Zbog sirove hrane.

Sirova hrana omogućila mi je da si priznam činjenicu da sam se cijeli život pokušavala dokazivati i uklopiti u titulu ‘uspješne žene’, u svakom smislu. A zapravo sam se jako rijetko pitala što me zapravo istinski veseli? Jer si za to nisam ni dala vremena.

Tijelo mi je godinama slalo signale, u obliku raznih bolesti, da je potrebna promjena, ali ja ih nisam čula. Sve do sirove hrane, koju sam sasvim slučajno otkrila. Ona je krenula čistiti moje tijelo, koje se promijenilo na bolje i izvana, ali i iznutra. Pročišćavanje je došlo i u segmentu prijatelja, partnerskih odnosa, odnosa s djecom…

No, hrana mi je donijela i potpunu promjenu profesije, tako da sam danas, već više od 10 godina, učiteljica i motivatorica sirove hrane i transformacijska mentorica, te autorica bloga Zelenarium, uz nekoliko tisuća ljudi koji su mi u dosadašnjem radu dali svoje povjerenje i dopustili da ih vodim kroz razne edukacije/projekte vezane uz prehranu, ali i promjene ostalih životnih navika, uglavnom vezanih uz njihove misli i emocije.

Hrana je dotaknula i moje emocionalno tijelo, ali i moje duhovno tijelo. Način na koji osjećam i gledam svijet, život i sebe, potpuno su se promijenili. Čista, živa, biljna hrana daje nam priliku da počnemo živjeti novi život u ovom životu. Doslovno. I to sve nakon 40. godine života, u mom slučaju.

Dobitnica sam nagrade Gastro Zvijezda 2022., u kategoriji Zdrava hrana. Bila sam gost predavač prvog Younity Croatia summita EarthKeepers 2023. Često sam gostovala i u mnogim magazinima, online portalima, na televiziji i na raznim retreatima i festivalima.

Organiziram razne projetke (online i uživo), koji ljudima pomažu promijeniti odnos prema hrani (pritome nikoga nikada ne nagovaram da postane 100% sirovi vegan), ali i odnos prema životu i sebi samima. Time počinju živjeti značajno kvalitetnije i vitalnije živote, u svim segmentima.

Možete mi se javiti i preko društvenih mreža: Facebook, Instagram, a rado ću vam odgovarati i na upite preko e-maila.

Budite mi zdravi i sretni, jer to zaslužujete.

Tina More