Danska je zemlja koja me u mnogočemu oduševljava i iznenađuje. Imala sam tu sreću da sam prije nekoliko godina poslom putovala u Kopenhagen. Prvo što me ostavilo bez daha je kultura bicikliranja. Kod Danaca bicikl nije samo prijevozno sredstvo, kod njih je bicikl osnovni dio života. Ulice, raskršća, semafori, parkinzi, dućani, sve je prilagođeno biciklima. Nema te vremenske prognoze koja će Dance spriječiti da izađu iz kuće s biciklom, ne smeta ih niti kiša, ni vjetar, ni snijeg, ni vrućina. Bicikle voze svi, mladi, stari, poslovni ljudi, studenti, žene u štiklama i minicama, muškarci u odijelima. Biciklima, osim sebe samih, prevoze sve, od djece, kućnih ljubimaca, komada namještaja, do gableca i cvijeća za vazu. Voze sami, u parovima, ali i kada cijela ekipa izlazi u provod.
