Najteže mi je bilo za blagdane

BILO MI JE TEŠKO. BLAGDANI SU BILI NAJTEŽI.

Bilo je prekrasnih trenutaka. Blistala sam. Polako, ali sigurno koračala. Istraživala sasvim neki novi svijet. Ipak, bilo je dana kada mi je bilo teško. Blagdani su bili najteži.

Krenula sam. Polako. Prvo sam gledala reakcije mojih najvažnijih ljudi. Možda najviše reakcije djece jer oni su navikli na klasične obroke tijekom dana i fine kolače vikendima ili u nekim posebnim prilikama. Stvari su se promijenile „preko noći“. Već sam više puta rekla ili napisala kako promjena ne dolazi preko noći. „Kuha“ se godinama u tebi, a onda zaista dođe preko noći. Mama odjednom ne jede meso, jede povrće i voće i još je sve sirovo. Naravno, kuhala sam ja njima sve (sada meso više ne pripremam nikome), ali ja nisam jela što i oni. Bez obzira na sve, u glavi sam uključila neki program koji me vodio prema onome što sam htjela. Htjela sam zdravlje, sreću, energiju. Htjela sam vidjeti život u bojama kakve one ustvari i jesu, a ne kako ih „zagađeni“ svime i svačime vidimo.

Išlo je polako. Nekada je bilo dana kada sam se pitala zašto nisam oduvijek ovako živjela i zašto nas takve stvari ne uče u školama, a onda su dolazili dani kad bih iz prikrajka gledala obroke koje su me zvali da ih pojedem. Nekada sam to i napravila. U početku sam se jako krivila, a onda, kako sam učila sve više i sve više radila na sebi, tako sam naučila sama sebi oprostiti i objasniti da nisam robot nego običan čovjek koji želi stvoriti zdrav i sretan život sebi i svima oko nas. Naučila sam da sama sebi trebam biti na prvom mjestu jer uvijek bih govorila da su mi djeca na prvom mjestu. Nisam shvaćala da ako sam ja na drugom, zapravo nisam u potpunosti sretna, a onda nisu ni oni u potpunosti sretni. Sad je stvar drugačija. 😊

Dan po dan, trenutak po trenutak, dobar dan, loš dan. Onda nam se onako na svoj način prišuljaju blagdani. Zavlada ljubav, opće veselje i „ludilo“. Svima je sve predivno, svijet je jedna velika šarena lopta. Super. Obožavam blagdane. No, onda dođe onaj dio u koji se ja nisam uklapala. Obiteljski ručkovi. Zaista mi je bilo teško objašnjavati obitelji i prijateljima zašto ne jedem pečenog odojka ili kuhanu domaću juhu. Čudni pogledi, osjećaj da radim nešto krivo, u glavi prava zbrka, razmišljanje što drugi misle o meni. Pitanja bez odgovora. Pitala sam se često gdje je nestala sva ta silna ljubav koja vlada blagdanima. Zar je ljubav i prihvaćanje rezervirano samo za „normalne“ ljude koji jedu sve? Uh, znalo je biti i suza, lošeg raspoloženja. Znate ono kad samo želite da vas prihvate i vole baš onakvima kakvi jeste. Nisam nikog tražila da radi isto što i ja. Niti sam ikoga osuđivala zbog toga što nije kao i ja.

Uvijek imate i osobu koja više nije s vama i koja vam nekako za blagdane fali još i više, a onda se suočavate s nečim što uopće ne biste trebali proživljavati. Takav osjećaj zasjenio je sjaj koji sam dobila hraneći se sirovom hranom i mijenjajući se.

Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više radila na sebi i sve mi se više micala zavjesa s očiju. Ljudi koji su me osuđivali ili kojima sam bila čudna, počeli su nestajati iz mog života. Uopće se nisam trudila maknuti ih, došlo je spontano i tiho. Moja obitelj i oni koji me istinski vole, prihvatili su moj način života, a neki su čak i počeli živjeti na isti ili sličan način na koji ja živim.

Ja sam sve više uživala istražujući namirnice koje mogu kombinirati za blagdane, stvarala sam recepte koji su bili verzija tradicionalnih blagdanskih obroka, divila sam se šarenilu i bogatstvu mog blagdanskog stola. A onda su se polako počele događati čudesne stvari. Dosta mojih poznanika počelo mi je prilaziti, gledati pripremljena jela, oduševljavao ih je okus, kombinacija namirnica, a ja sam se zadovoljno smješkala i uživala. Uživam uvijek kad vidim da netko kreće na put prema zdravijem i boljem životu. Zaista to volim. U tim trenucima ispunjena sam srećom od glave do pete.

Ono što mi je bilo izvrsno – dok su se svi gurali u redovima u velikim i malim trgovinama i upijali nervozu koja se stvarala zbog gužve i kupnje u zadnji trenutak, ja sam uživala u pripremi recepata. 😊 Gužve nije bilo, a recepte sam prilagođavala sebi i guštala.

Detalj koji uvijek svima ispričam je osjećaj nakon ručka. Većina ljudi za blagdane jedu koji zalogaj više i to uglavnom mesa u raznim oblicima. Potom na red dođe slatko pa kava i tako u krug. Dok drugi nakon ručka žele prileći i nemaju snage za ništa, ja doslovno mogu letjeti. Zapitate li se ikad koje od ta dva stanja su ispravna i zamišljena za nas ljude? Bi li hrana trebala biti pogon i energija ili nešto što nas usporava i oduzima nam energiju.

Baš zato što znam koliko u početku može biti teško, odlučila sam vam ove godine olakšati. Javit ću vam se brzo s detaljima. 😊

Želite li se inspirirati i naučiti kako za nadolazeći Uskrs pripremiti sirova jela u kojima ćete uživati sa svojim najdražima, pridružite mi se na Maloj školi sirove hrane – POČETNOJ, u Zagrebu 4. i 5. travnja 2019.

Tina 💚

Podijeli ovu priču s drugima...
Share on Facebook
Facebook
Pin on Pinterest
Pinterest
Tweet about this on Twitter
Twitter

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *