DANAS
Budilica zvoni. Stisnuli ste ‘snooze’ i kupujete si još dodatnih 10-ak minuta sna. Već prije nego što ste otvorili oči, razmišljate o svemu što vas danas čeka, koliko naporan dan je ispred vas. Nakon kupaonice i oblačenja izjurit ćete iz kuće jer biste već mogli zakasniti na posao. Kuhinju niste ni vidjeli. Na putu do posla kupujete kavu i jedva čekate utonuti u njen zamaman miris i okus. Uz kavu pojest ćete kroasan ili već neko drugo ‘tjestasto-masno’ čudo iz pekare koji ste zgrabili putem do posla. Ispred vas prozuji kratka misao kako se ne možete razbuditi, a čak niste ni tulumarili sinoć i otišli ste u krevet u pristojno vrijeme. Vjerojatno će druga kava pomoći, pomišljate.
Došlo je vrijeme za pauzu. Pitate se kad prije se to dogodilo, kao da ste maloprije došli na posao. Primjećujete da plitko dišete od količine posla i napetih i negativnih situacija s kolegama koje ste proživjeli od jutros. Već ste ranije odlučili što ćete jesti. To je, kao i uvijek, ili pizza ili sendvič, nekad dostava s pečenim mesom i masnim pomfritom, možda i čevapima, petkom pohane lignje s tartarom i blitvom s krumpirom (da malo ublaži grižnju savjesti, da nije uvijek pomfrit), kad se nađe, ostaci tjestenine sa sirom ili lasagna koje ste ponijeli od doma, a samo ponekad je salata, ali s obaveznim dodatkom ili mesa ili sira. Ponovo osjećate umor.
Popit ćete još jednu kavu, taman nakon ručka, a da ne bude prekasno popodne. Pred kraj posla već ste opet gladni, jedva čekate doći kući jesti nešto (bilo što). Puno, što više, jer ste pregladnjeli. Ponovo ste umorni, jedva se nagovorite, ako se uopće nagovorite, otići odraditi nešto od tjelovježbe. Kad dođete doma, više niste ni za što, ali još ćete ipak nešto malo pojesti. Ono malo vremena što je još ostalo, podružite se s obitelji i bacite se u krevet. Budilica zvoni.
Novi je dan, ali sve je, ustvari, isto kao i jučer i prekjučer. Jedva čekate vikend.
SUTRA
Ako ste se prepoznali, ne brinite, do prije 6 godina i ja sam vodila upravo ovakav, prosječan, stresan život i nisam ni pomišljala da on može biti drugačiji. Uljuljkana u uobičajene izgovore: ‘Ne stižem ništa.’, ‘Djeca su mi još mala.’, ‘Imam posao koji ne mijenjam jer je ionako svugdje isto.’, itd. Pritom je fokus bio na svemu i svima ostalima osim na meni. Imala sam povišeni kolesterol, a počela su i neka čudna zatezanja u vratu, zajedno s već ranije opisanim umorom. I onda je otkrivanjem pojma ‘raw food’ došla moja osobna revolucija. Prvo se popravilo moje tjelesno i zdravstveno stanje, kolesterol se unormalio, a umor je nestao kao rukom odnesen. Nakon toga sam, sasvim spontano, započela s radom na mom umu, mojim mislima i mojim osjećajima. Trebalo mi je četiri godine da dam otkaz. Tek kad sam ga dala, potpuno je nestalo i zatezanje u vratu. Od tada počela je moja prava sloboda življenja.
Danas pišem blog, objavljujem zdrave recepte i održavam edukacije o prehrani i motivaciji. Svim ljudima na kugli zemaljskoj želim da dožive revoluciju zdravlja koju sam ja doživjela. To je moja životna svrha i misija. U korporativnom svijetu rekli bi: Misija i vizija. :)
PROMJENA!
Što sam učinila po pitanju prehrane, pitat ćete? Vrlo jednostavno, prehrana mi se bazira isključivo na voću, povrću, orašastim plodovima, sjemenkama, gljivama i algama (eng. plant based). Ne konzumiram ništa životinjskog porijekla (meso, jaja, mliječne proizvode), osim ponekad, ali rijetko, med. Ono što je najvažnije, hrana koju pripremam je cjelovita (eng. whole food), bez industrijskih proizvoda s mnoštvom umjetnih i štetnih dodataka i u visokom postotku sirova (što znači da nije termički grijana iznad 45oC).
Po obiteljskom odgoju i okruženju u kojem sam odrasla bila sam svejed. Odnedavno više ne pijem ni kavu (i preporodila sam se), a bila sam strastveni kavopija. Ne smijem zaboraviti reći da sam bila i pušač. Pišem ovo jer znam da će većina vas u mom slučaju prepoznati sebe i želim da znate da, ako sam uspjela ja, uspjeti možete i vi. Uspjeh je neizbježan isključivo zato što ćete promjenom prehrane sami, na vlastitoj koži, već nakon maksimalno tri tjedna osjećati kao auto koji se upravo vratio s generalnog servisa na kojem su mu promijenili sve vitalne dijelove.
MALA ŠKOLA SIROVE HRANE
Čini vam se nemoguće? Što vas košta iz znatiželje ‘žrtvovati’ 3 tjedna svog života? Jeste li dovoljno znatiželjni? Volite li sebe dovoljno?
Ako želite saznati sve trikove kako promijeniti prehranu, što jesti, kada jesti, gdje nabavljati namirnice, kako planirati i najvažnije kako pripremati slasne i preukusne obroke, prijavite se na moju Malu školu sirove hrane u Zagrebu, 14. i 15. 4. 2018.
Ostale termine edukacija možete pogledati ovdje.
MOJA ŽELJA:
Želim vam da vam da ste na svaki dan, a ne samo današnji sretni i zdravi i da ste okruženi ljubavlju i blagostanjem. Jer ste to zaslužili!
Vaša Tina (44)
?
MOTIVACIJA
Za dodatnu motivaciju, u nastavku ćete naći fotografije nekoliko svjetskih vegana koji su velika inspiracija:
Dr. Angie Sadeghi (42) – gastroenterolog i internista:
Joseph Hill (48 i 10 mjeseci na slici) – iako je bio vegetarijanac, jeo je velike količine tijesta, kruha i sl. Razlika je očita, a krenuo je u vegane ‘tek’ s 48 godina.:
Rich Roll (51) – odličio je promijeniti prehranu s 40. Dotadašnji stil života uključivao je alkohol, droge, loše prehrambene navike i nekretanje. Nije se mogao popesti ni uz stepenice. Sa svojim partnerom je uspio završiti 5 Ironmana u tjedan dana. Danas mu je 51 godina i natječe se još uvijek:
Mimi Kirk (79) – veganka, sirovojelka. ‘Biti u kasnim 70-ima, a osjećati se kao da si u 20-ima je stvarno poseban osjećaj.’, kaže Mimi.
P.S. U jednom od sljedećih postova pokazat ću vam slavne osobe koje se također hrane isključivo biljnom prehranom. Mislim da ćete se iznenaditi kad vidite koje su to osobe i sigurno ćete se složiti sa mnom da zrače potpuno drugačije od svojih kolega.
